povijest
Para di šoto
Starim Rimljanima je boravak u termama bio svakodnevna aktivnost prakticirana od strane svih društvenih slojeva. U modernom društvu se na kupanje gleda kao na intiman čin koji bi se trebao odvijati iza zatvorenih vrata. Kod starih Rimljana to naravno nije bio slučaj. U njihovoj kulturi, svakodnevno kupanje je bilo društvena aktivnost koja se odvijala u termama kojih nije nedostajalo. Rimske terme su u mnogočemu bile ekvivalent današnjim društvenim centrima. S obzirom da je proces kupanja trajao dugo, razgovori i druženja su bila nužna posljedica. Mnogi Rimljani su upravo u termama stjecali nove prijatelje i poslovne suradnike. Političari su ih koristili u svrhu besplatne propagande svojih političkih ideja. Na antičke terme možemo gledati kao simbiozu knjižnice, umjetničke galerije, restorana, teretane i toplica.
povijest
Para di šoto
Sobe u termama, podno našeg restorana, su u obliku slova L. Iste su bile međusobno povezane i imale drugačiju ulogu u procesu kupanja koji je znao trajati i po nekoliko sati. Grijanje termi je bilo temeljeno na podnom grijanju hypocaust (vidljivo na fotografiji). Ispred termi je stajala peć koja je proizvodila vruću paru usmjerenu ispod razine poda. Para je potom cirkulirala prostorom hypocausta te na taj način grijala prostorije termi. Ovisno o blizini peći, prostorije su bile vruće, tople ili pak hladne. Najtoplija soba (donja sala) je bila spojena direktno s praefurnium, peći koja je stajala izvan termi i koja je istima omogućavala da ispunjavaju svoju funkciju. Apsida povrh kanala, (vidljivo na fotografiji) koji je spajao peć i terme, bila je najtopliji dio sobe. Ova soba identificirana je kao Caldarium s vrućom kadom, odnosno bazenom koji je vjerojatno bio smješten u apsidi napravljenoj od plemenitih metala. U usporedbi s modernim vremenom, Caldarium je imao ulogu današnje saune.
povijest
Para di šoto
Sljedeća u nizu je bila topla soba Tepidarium (srednja sala). Posebnost ove sobe je njezin upadljivi oktogonalni oblik s četiri niše. Iste su vjerojatno bile opremljene s klupama, svakoj dovoljno velikoj da na njoj ugodno boravi jedna osoba. Sudeći prema prirodi ostataka hypocausta ova soba nije bila tipični Tepidarium s obzirom da je u istoj temperatura bila nešto više od one predviđene za ovaj tip sobe. Sljedeća pak soba je bila tipični Tepidarium (prostor bara). Naše terme su imale dvije sobe istog tipa kako bi se korisnici termi mogli postepeno privikavati na manje temperature nakon vremena provedenog u vrućoj sobi. Kupači su ovim sobama tretirali svoja tijela raznoraznim uljima vjerno sljedeći rimska pravila i običaje. U usporedbi s drugim termama, današnji prostor buffeta je vrlo vjerojatno bio ulazak u terme i soba za presvlačenja Apodyterium. Ova soba ima i karakteristike Frigidariuma (hladne sobe) koji je bio zadnja stanica za otjecanje vode zbog čega je smještena na najmanjoj nadmorskoj visini u usporedbi s drugim sobama. Dioklecijanove terme su nevjerojatno arhitektonsko dostignuće iz doba starih Rimljana čije ostatke njegujemo i čuvamo s ponosom u prostorijama našeg restorana.